Ravnoteža posla i osobnog života

Mišljenja sam da je svaki pojedinac barem jednom u svome životu razmišljao o poslu koji želi raditi, za koju plaću bi volio raditi te kako će taj budući posao uskladiti sa svojim osobnim životom, odnosno koliko će njemu biti prepoznatiljiva i vidljiva razlika između posla koji obavlja i osobnog života. Živimo u dinamičnoj okolini u kojoj se događaju promjene kako na privatnom tako i na poslovnom planu i tim promjenama važno se prilagoditi. Povećava se udaljenost od mjesta življenja do radnog mjesta, povećave se vrijeme rada sa tradicionalnih 8 sati na više, posao prezuma dio privatnog vremena zbog razvoja informacijske i komunikacijske tehnologije jer postajemo dostupniji u svakom trenutku. Sva ta povećanja, za većinu negativna, su promjene nastale kao rezultat povećene konkurencije i sve složenijh zahtjeva klijenata. Dinamiku koju sam naveo kida sve granice između posla i privatnog života te tako ravnoteža koji mnogi pokušavaju uspostaviti postaje zamagljena. Moram naglasiti da kada razmišljam o sukobu posla i privatnog života prvo pomislim na ljude koji se nalaze na višim organizacijskim razinama no mislim da današnji tempo življenja više ne poznaje ljude na različitim organizacijskim razinama već poznaje samo ljude koji su zaposleni i one koji nisu zaposleni. Ljudi na višim razinama organizacije imaju veću odgovornost za posao koji obavljaju, moraju biti dostupni svojim podređenima (ponekad i nadređenima) te klijentima. Kod takvih osoba najlakše je primjetiti nepostojanje ravnoteže između posla i privatnog života. Kada malo razmislim o prijašnjim vremenima, ne tako davnim, kada su se naši roditelji zapošljavali i birali poslove moram zaključiti da nisu bili toliko opterećeni oko biranja karijere ili obitelji, barem ne u mjeri u kojoj su opterećeni ljudi u današnjem vremenu. Danas to često postaje odabir „crno ili bijelo“ bez sivih područja unutar koji bi se usklađivala obitelj sa „lovom“ na karijeru.